среда, 23. фебруар 2011.

Sada znam mom je srcu nebo granica....

Sada znam vec dovoljno o mogucnostima ljubavi...Dakle.. neogranicena kolicina ljubavi,cak i za neka osecanja za koje sam verovala ranije da su podilazenje, sada ... vise ne mislim tako. Shvatila sam da to sve u zavisnosti od posmatraca tj. od iskustva istog. Sto je iskustvo u ljubavi vece to je veci spektar ljubavi koji se moze ponuditi i nesebicno dati svima oko sebe,tako da svako moze biti voljen i ispunjen tim divnim osecanjem.Hvala, Gospodu, na predivnoj zapovesti koju nam je iskazao ocigledno s najboljim namerama.Dakle, mislim da je pruzanje ljubavi zaista jedno fantasticno osecanje koje potpuno obuzima i onoga ko daje i onoga ko je prima,nije to samo paznja. To je mnogo vise... moras voleti ljude kojima cinis lepe stvari ne mozes ciniti dobrotu i lepotu onima koje ne volis ili cak: mrzis. Ja licno - ne.. jednostavno cu ih igorisati ili cu se truditi da ih obidjem u sirokom luku. Ali kad volim onda moja osecanja tesko mogu sakriti, tu onda poteknu reke neznosti, mora malenih paznji i moje srce pocinje da se mrvi od tereta tog prevelikog osecaja koje imam u sebi, cesto tvoreci neverovatnu fizicku bol, koju zaista pocinjem da osecam...Ta bol se oseca i kod nepovratne infomacije takodje,ali svesna sam toga da ljubav zaista moze biti snazna,duga, veoma razarajuca za mene,no... ja volim do te mere da mi taj bol prija....Zato sam slusajuci reci ove pesme shvatila da je to prava definicija: da je srcu nebo granica...Za sebe mogu samo jedno tvrditi : ja volim da volim, i oni koje volim pretpostavljam ovu informaciju pretpostavljaju jer ja to i pokazujem a oni to i osecaju neograniceno.Pokusajte  ne boli mnogo,a osecaj je ispunjavajuci..

недеља, 6. фебруар 2011.

O pokusaju da se ponovo pokrenu promene...

Ovaj miting je trebao da predstavlja takav pokusaj, pa je kao i vecina naduvanih balona koje pokusavamo doduvati: pukla...Jednostavno to nije bilo -to...A ja jos navijam na to da ponovo pokusamo da izdejstvujemo neka prava jednaka za sve i malo vise rada,pa samim tim i neka bolja primanja. Treba pokusati  svako da spremi svoje dvoriste tj. na lokalnom nivou urediti drustvo, da tu dobro funkcionise znaci svako za svoj grad, pa bi onda postujuci zakone i doprinoseci svako u svojoj struci, celoj Srbiji bilo bolje...A ovako se ispostavilo da svako ceka da neko drugi podmetne ledja za njega! Znaci doslo je vreme kad treba da ukapiramo da moramo krenuti  od sebe: poboljsavati sebe, raditi na sebi i ulagati sebe za svoje bolje sutra. Volite sebe toliko da sebi radite najbolje onda ce i vama i drugima biti dobro. Rad,red,disciplina i volja...iskopajte to negde iz kovcega prislosti. Imate to negde sacuvano u sebi ,ne mozemo samo pricati kako je bilo... a zaboravljamo da smo i mi bili deo toga svega. Pogrbite ledja pod teretom sadasnjosti, napnite vase izbezumljene misice snagom vasih misli i nadam se:ideja, i videcete da je moguce pomeriti "brdo", Pa ni Tantal nije bio bas potpuno lud ,vec nepopravljivi optimista, jer je stalno pokusavao ispocetka samo nije bio dovoljno dosetljiv ... Svako od nas ce naci dobar razlog za teznju ka boljem zivotu... Pa tezite, zelite i trudite se i dalje, jerjedino tako ucinicemo to mogucim! Neki drugi pokusaj ce uspeti sasvim sigurno.A ako prestanemo pokusavati sigurno je da se nece nista dogoditi....umrecemo u miru i tisini sopstvenog zalovanja nad zivotom koji zivimo!!!Dobro, pa svaki pocetak je tezak,verujem da je sve moguce i da za nas obicne smrtnike jos ima nade! Pokusavati nije zabranjeno...