среда, 23. фебруар 2011.

Sada znam mom je srcu nebo granica....

Sada znam vec dovoljno o mogucnostima ljubavi...Dakle.. neogranicena kolicina ljubavi,cak i za neka osecanja za koje sam verovala ranije da su podilazenje, sada ... vise ne mislim tako. Shvatila sam da to sve u zavisnosti od posmatraca tj. od iskustva istog. Sto je iskustvo u ljubavi vece to je veci spektar ljubavi koji se moze ponuditi i nesebicno dati svima oko sebe,tako da svako moze biti voljen i ispunjen tim divnim osecanjem.Hvala, Gospodu, na predivnoj zapovesti koju nam je iskazao ocigledno s najboljim namerama.Dakle, mislim da je pruzanje ljubavi zaista jedno fantasticno osecanje koje potpuno obuzima i onoga ko daje i onoga ko je prima,nije to samo paznja. To je mnogo vise... moras voleti ljude kojima cinis lepe stvari ne mozes ciniti dobrotu i lepotu onima koje ne volis ili cak: mrzis. Ja licno - ne.. jednostavno cu ih igorisati ili cu se truditi da ih obidjem u sirokom luku. Ali kad volim onda moja osecanja tesko mogu sakriti, tu onda poteknu reke neznosti, mora malenih paznji i moje srce pocinje da se mrvi od tereta tog prevelikog osecaja koje imam u sebi, cesto tvoreci neverovatnu fizicku bol, koju zaista pocinjem da osecam...Ta bol se oseca i kod nepovratne infomacije takodje,ali svesna sam toga da ljubav zaista moze biti snazna,duga, veoma razarajuca za mene,no... ja volim do te mere da mi taj bol prija....Zato sam slusajuci reci ove pesme shvatila da je to prava definicija: da je srcu nebo granica...Za sebe mogu samo jedno tvrditi : ja volim da volim, i oni koje volim pretpostavljam ovu informaciju pretpostavljaju jer ja to i pokazujem a oni to i osecaju neograniceno.Pokusajte  ne boli mnogo,a osecaj je ispunjavajuci..

Нема коментара:

Постави коментар