Trebao bi biti,ali nekako odkako sam zena, majka,dete ciji su roditelji ljudi u tzv. trecem dobu... pa nekako nestizem da se taj dan zauzmem za sebe i odmorim. Vise mi nije ni vazno cak ni ne vidim svrhu ali bilo je dana i momenata kad mi je to predstavljalo problem. Interesantno je kako coveku neke stvari posle duzeg vremena prestanu biti vazne i potrebne, zar ne?Dok sam imala normalan posao- secate se onog: radis osam sati, pet ili sest dana u nedelji pa onda nedelja dan za porodicu. A ti pocnes s pijacom, pa predjes na kuvanje,pa se skupi porodica, ruca se, peres sudove pa malo konverzacije uz kafu i kolace,pa kasnije mozda setnja sa parterom. Sada kad je cela radna nedelja haoticno prosarana snalazenjem izmedju raznih poslova kod razlicitih ljudi, u nedelju sam jos uspela da uguram i pranje ili peglanje ili spremanje ili sve to odjednom ako su deca na faxu, a moja majka nece doci na rucak.Tako da odmor uguramo u neki cosak, a zabavu smo potisli do te mere da je koristim preko nedelje za ludiranje i zabavljanje prijatelja. Samo ponekad mi nedostaje ta sloboda da samostalno potrosim dan kako hocu, ali sve redje jer sam vremenom postala svesna da u stvari vise ne mogu da se provodim kao nekad jer ne prilici mi vise, a i nemam s kim jer sam spala na par ljudi za druzenje. popucale su veze s ljudima vremenom, zbog jurcanja za novcem za ovo ili ono.Tako meni je to dan koji postoji za okupljanje porodice i razne kucne poslove koji se nagomilaju preko nedelje.A verujem i vama ostalima ili mozda ne?!
Нема коментара:
Постави коментар